Sjetim se ponekad.....

I tako ponekad sjedim sam tu u sobi,

Sjetim se Tebe, Tvoje price, Tvoga glasa...

Dodira i vrelih usana medenih Tvojih

Koje sam nekada ljubio i koje su nekada pripadale samo meni.

Bilo je to nedavno, jos uvijek se sjecam

Svake sekunde provedene stobom,

Sjecam se svakog Tvog pogleda, sa kojim si...

Budila sve moje radosne i uzbudljive osjecaje.

Sjecam se Tvog dodira, Tvojih njeznih ruku koje

Su drzale moje i davale im toplinu koju nikada nisu osjecale.

Dosta se toga sjecam, i pitam sam sebe nekada...

Da li se i ona sjeti nekad, tih meni dragocijenih trenutaka?

Da li se i ona pita zasto je moralo tako da bude?

Da li i ona pati za onim danima?, i nocima provedenih...

Pod zvijezdanim nebom u tisini gdje su se samo culi

Odkucaji mladih srca koja su patila, jer su znala da se blizi kraj.

Pokusao sam sve, ali uzalud, nemogu da zaboravim to vrijeme...

Kad je mom srcu bilo najljepse, a nakon toga i najteze jer je ostalo

Samo i izgubljeno bez tebe, ali jos uvijek nosi nadu u sebi da ce se...

Sve to ponoviti, i da ce sve da bude kao nekad...kad smo bili zajedno.

With love Nedim.......